ŽUGEČIĆ Nema đabe ni u stare babe

Saša Žugečić

Saša Žugečić

„1864. godine radnici su započeli borbu za osmosatni radni dan koji su smatrali „prirodnim produžetkom ukidanja ropstva”. Njihov pokret ubrzo se omasovio i obuhvatio radnike različitih struka i obrazovanja, kao i različitih etničkih, rasnih i vjerskih pripadnosti. Bio je to prvi radnički pokret nacionalnih razmjera u SAD-u. U sklopu njega utemeljene su tzv. Osmosatne lige, osnovani novi sindikati i ojačani već postojeći. Prvi uspjeh postignut je 1866. godine kada je država Illinois zakonski ograničila broj radnih sati.

Osim zahtjeva za većom količinom slobodnog vremena, osmosatni pokret označio je i prvo zauzimanje radnika za državnu regulaciju industrije u njihovu korist. A zauzimajući se za osmosatni rad mimo vlade – sami ili putem sindikata – radnici su „tražili nešto još radikalnije: kontrolu nad vlastitim radnim mjestima”. Zastrašeni mogućnošću gubitka svoje dotad gotovo neograničene moći nad radnicima, neki su poslodavci počeli nuditi povišice plaće u zamjenu za odustajanje od zahtjeva za kraćim radnim vremenom.

1.svibnja 1867., kada je zakon o osmosatnom radnom danu stupio na snagu u Illinoisu, deseci tisuća radnika slavili su na ulicama Chicaga. No, već idući dan poslodavci su se oglušili na zakon i naredili zaposlenicima da odrade svojih uobičajenih 10 do 11 sati. Radnici su krenuli u opći štrajk i zauzeli ulice, silom odvlačeći one koji su ostali na poslu s njihovih radnih mjesta. Nakon nekoliko dana štrajka stigla je državna milicija i okupirala radničke četvrti. 8. svibnja štrajk je ugušen i radnici su se vratili svojim dugim radnim danima. Sindikati i radnički pokret godinama su se oporavljali od tog poraza.

1880-ih godina imigrantski radnici iz Njemačke osnovali su u Chicagu radikalni pokret Središnja radnička unija Chicaga, u kojem su glavnu riječ imali anarhisti August Spies i Albert Parsons. Njihov glavni zahtjev bio je „osmosatni radni dan za desetosatnu plaću”. Početkom 1886. godine niz manjih njemačkih prehrambenih pogona prihvatio je njihove zahtjeve, a sljedeći korak aktivista bila je najava općeg štrajka u Chicagu 1. svibnja koji bi potrajao dok svi poslodavci ne pristanu na osmosatni radni dan. Povjesničar James Green napisao je da se 1. svibnja 1886. dogodilo nešto „više od općeg štrajka; bio je to ‘populistički pokret’ u kojem su radni ljudi vjerovali da mogu uništiti plutokraciju, obnoviti demokraciju i stvoriti novu ‘kooperativnu zajednicu’. Ništa od toga nije se dogodilo. 3. svibnja policija je u tvornici McCormick Works ubila šest štrajkaša i pretukla još desetke njih.“

Sve što je zadnjih 150 godina postignuto, aktualna vlast na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem, i njegovom svitom pokušava u zadnje dvije godine vlasti uništiti. Mirando Mrsić kao da sam sebe uvjerava, da, to što pričam je prava stvar. Više nego očito je da su potpuno orjentirani u zaštiti krupnog kapitala. Naravno, za sve probleme koji se pojvaljuju u zadjih dvadesetak godina krivi su isključivo radnici. Najveći grijeh od svih je valjda to što nitko ne želi radit za badave, e pa kad nećete za badave onda ćete raditi 56 sati tjedno. Potpuno nesposobna vlada, nije u stanju ozbiljno se pozabavit gospodarskim problemom i potpuno devastirano gospodastvo osovit na kakve takve ozbiljnije noge.

Pljačka i korupcija HDZ-ove vlade i one SDP-ove u zdanjih 23 godine dovela je državu u takav kolaps da su reforme zaista nužne. Bez toga, teško je vjerovati da se kriza može suzbiti. Mora se priznati da je aktualna vlast u naslijeđe dobila državu koja može stati uz bok Kolumbijskoj ili nekoj sličnoj zemlji.
U totalnom rasulu, s ogromnim vanjskim dugom, prevelikim i presporim državnim aparatom i nekolicinom privatnika koji čine sve da se dobro i debelo obogate ne birajući pritom sredstva kojim će ostvarit svoje niske ambicije. Isto tako mora se priznati da rok od dvije godine nije dovoljan da se nešto radikalno zaokrene, za to je potrebno puno više odricanja i teškog posla.

Međutim, teško je vjerovati da su radnici krivi za nastalu krizu zemlji, ipak sav teret pokvarenih i pljačkaških vlada pada na leđa radnika. Gospodo vladajući, NE radnici nisu krivi za krizu u zemlji. Za to su krive isključivo vladajuće garniture u zadnjih 23 godine. Kao dokaz tome je jedna cijela garnitura bivših vladajućih koji čame u hrvatskim zatvorima, što pravomoćno, što nepravomoćno osuđenih.

Mogao bih premijer sada reći da kako bi svi htjeli promjene, a kada se krene u njih da onda odjednom su svi protiv promjena, pa je onako lakonski rekao:“Htjeli ste reforme, dobit ćete ih!“. Naravno da svi žele reforme, u čemu je tu problem. Ja zaista ne vidim problem, ali vidim problem u tome da u zadnje dvije godine apsolutno ništa nije napravljeno po gospodarskom pitanju, nikakav projekt, niti jedan konkretan pomak nije napravljen. Kada govorimo o reformama, nemogu se otet dojmu da vladajući nisu krenuli prvo od sebe, pa na neki način doprinjeli tome, solidalizirali se s radnicima na koje je prebačen sav teret krize i recimo smanjili si neki od privilegija. Dapače, stalno se kupuju novi mobiteli novi službeni auti,a pojednici idu čak toliko daleko, jer su tobože jako lijepi i moćni da unatoč tome što su jedna od najnerazvijenih županija kupuje auto od skoro pa pola milijuna kuna. I kao sve po zakonu, ali morala niti trunke.

I tu je osnovni problem naših vladajućih, morala niti trunke, samo spoznaja da su jako lijepi i moćni, i da su izgleda dohvatili zvijezde. Sve što je dosada uništeno ni na koji način si nisu dali truda da naprave neki pozitivan pomak, osim novih nameta i tako u nedogled. Dapače, i ono malo što je ostalo pokušavaju uništiti do kraja. Najnoviji primjer je novi namet građevinskom sektoru. Naravno, radi se o enegretskom certifikatu. Ako ga nemate, a date građevinu u oglas, plaćate kaznu od dvije do pet tisuća kuna. I sada, recimo imate primjer gdje neko ima kuću koju želi prodati, a radi bez plaće već neko vrijeme i nema niti za osnovno održavanje građevine, kuća, stan i sl., nemože tu kuću staviti u oglas jer riskira kaznu. Dakle, onaj tko ima takvu građevinu osuđen je na propast. I da stvar bude još bolja ministrica Mrak se odlučila na još jedan certifikat, onaj o ispuštanju CO2 u atmosferu. Ja se sada pitam, pa tko je tu lud?

Kada je pokojni predsjednik govorio o tome kako smo mi svi stoka sitnog zuba, očito da je bio u pravu, dok toliko toleriramo takve ispade potpuno nesposobne vladajuće garniture, koja nam je život pretvorila u noćnu moru.

Prije nekoliko dana u medijima je izašla vijest da je na svijetu u zadnjih godinu ili koju više dvestotinjak novopečenih milijardera, a koji se popeo s neki osamdesetak ljudi. Ja se sada pitam, ako je takva kriza kakva je, kako to da su se oni toliko obogatili? Po meni je samo jedan odgovor. Ti milijarderi su se obogatili tako da su uzeli nama, radnicima i to ne smo po hrvatskoj. Kako su to napravili, pa jednostavno, burzovnim mešetarenjem koje je upropastilo brojne tvornice, pa onom epizodom s štvicarskim frankom, zatim ovrhama, otimanja nekretnina izbacivanja obitelji na ulicu i tako u nedogled. A sada, pokušavaju nas uništit tako da nam nametnu rad od jutra do sutra u očekivanju bolje i prosperitetnije hrvatske. Meni kao radniku nije jasno nekoliko stvari, kako će se zaposlit novi radnik u nekoj tvornici ili nekom radnom mjestu ako onaj koji već radi tamo bude radio više sati??? Ili još bolje, ako poslodavac bude mogao otpustit radnika kada mu se hoće, kako to može utjecat da će se povećat zaposlenost. Hrvatska udruga poslodavaca već neko vrijeme provodi agresivnu politiku i pritisak na vladajuće garniture u cilju smanjivanja prava radnika, a sve to radi ostvarivanja većeg profita i kapitala. Za sada im to jako dobro ide. Ako je tome tako, opravdano se nameće pitanje što vladajući imaju od toga, jer svi jako dobro znamo da nema đabe ni u stare babe.

Vladajući stalno poručuju nešto ovako, pa nešto onako, ja želim poručiti i vladajućima i HUP-u, platite svoje radnike pošteno i nećete imati problema niti s više radnih sati niti s radnim subotama i nedjeljama nit praznikom, jer novac svima jednako miriši, bilo radniku bilo poslodavcu.

Vijećnik karlovačke Županijske skupštine
Saša Žugečić
Hrvatski laburisti-Stranka rada

Objavljeno u Obavijesti. Spremite permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Captcha Captcha Reload