Ćirilica u Vukovaru – interesne skupine koje pod krinkom domoljublja organiziraju nerede

Vijećnica u Gradskom vijeću Karlovca Snježana Kirinić u komentaru tjedna na portalu Zvono.eu osvrnula se na aktualnu temu dvojezičnih ploča u Vukovaru.

»Ljudska glupost i svemir su beskrajni, s tim da za svemir nisam siguran.« Rekao je davno Albert Einstein. Svjedoci smo kako se do danas nije ništa promijenilo. Jednako kao i davno prije, ljudska glupost se pokazala u svoj veličini na primjeru postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru.

Salva napada, razbijanje ploča, organiziranje dolazaka ljudi autobusima u grad koji je pretrpio ratne strahote, huškačke izjave po različitim medijima… ali svrhu svega toga, tim ljudima nitko nije rekao. A svrha je bila sasvim perfidnog karaktera, i bila je organizirana tako da se čim više uputi na to koliko sadašnja vlast sa SDP-om na čelu ne valja, naravno, »zna se« od kuda je vjetar puhao. Bez obzira koliko loša bila sadašnja, ili bilo koja vlast do sada, činjenica je kako se ustvari radilo o uskom interesu skupine ljudi koji su pod krinkom domoljublja organizirali nerede u Vukovaru, onom istom gradu kojeg su nekoć davno licemjerno prodali.

Pokojni Siniša Glavašević je to sasvim dobro opisao u svojoj »Optužnici«. Otrov koji se širio u vidu poziva na uništavanje ploča s ćiriličnim natpisima bio je prejak za ljude koji su pretrpjeli strahote rata i mržnja se je prelila na sve strane. Pozivalo se na razbijanje, potpirivao se nacionalizam koji se pokušao predstaviti kao nešto što je posve u redu, jer »protiv ćirilice ne može drugačije«. Protiv ćirilice je značilo i protiv Srba, protiv vlasti, protiv svakog onog tko je pozivao na zdrav razum, protiv svakoga tko je pokušao objasniti da nije krivo pismo. Koliko je to podmuklo zamišljeno, jasno je nekome tko vidi što se (i tko se) nalazi iza čitave te priče. A nalazilo se zanimljivih individua koji nikad nisu prstom pomakli kada je Vukovar gorio, koje uopće nije briga za Vukovarce, domoljublje, ili bilo koga u ovoj zemlji.

Ono što tim istim ljudima koje su huškali nisu htjeli reći, je da je dvojezične ploče izglasao upravo HDZ, u dogovoru sa SDSS-om i HSP AS, i to od 16. srpnja 2009. godine. Zanimljivo je kako se onda nije prosvjedovalo, već se pojavila neka naknadna pamet četiri godine kasnije. Možda bi nam trebalo biti važnije koliko ima nezaposlenih, siromašnih, gladnih i bijednih u ovoj državi, ali očito nije.

Mržnja je gorivo koje se na ovim prostorima uvijek najbrže rasplamsa, unatoč tome što donosi samo strahote. Osim nje, najveći neprijatelj svakog naroda je neznanje, a ono se namjerno održava jer neukim i neupućenim ljudima je najlakše manipulirati i upravljati. Kada bi se propitivala svaka izjava, svaka namjera, svaka riječ koju nam mediji, vlast, ili bilo tko drugi servira, možda bi se ponekad upalila lampica, onaj sitni glasić koji bi pitao, a što ako nije tako? Što ako sam samo jedna naivna ovčica čije neznanje se zlorabi na sve moguće načine? Jer…ćirilica je jedno od starih hrvatskih pisama, to je dio naše kulture i povijesti. Sramimo li se to mi vlastite povijesti, ili je ne znamo? Međutim davno je rečeno: »Narodi koji ne poznaju svoju prošlost, osuđeni su na ponavljanje grešaka iz nje.« Hoćemo li ponavljati svoje greške, ili ćemo konačno jednom naučiti, to ovisi samo o nama. Budućnost biramo sami.

Izvor: http://www.zvono.eu/portal/komentar-tjedna/snjezana-kirincic/6483-otrovna-naknadna-pamet

Objavljeno u Obavijesti. Spremite permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Captcha Captcha Reload